Lozinin rat s medijima
Ne događa se često da se protiv nekog suca u kratkom roku podnesu dva zahtjeva za vođenje stegovnog postupka i da u još kraćem roku oba budu odbijena. Još rjeđe se događa da nepune dvije godine poslije istom sucu zaprijeti i treći stegovni, ovaj put čak s prijedlogom da bude razriješen sudačke dužnosti. Upravo sve to događa se kontroverznom sucu kaznenog odjela Županijskog suda u Splitu Slavku Lozini, koji je široj javnosti postao poznat onog trenutka kad su mu dodijeljena dva sudska spisa: Budiša i “Lora”.
Za razliku od većine kolega koji cijeli svoj radni vijek provedu samo presuđujući drugima, Slavko Lozina našao se i na optuženičkoj klupi, pa je čak nepravomoćno osuđen uvjetnom zatvorskom kaznom, a u više navrata bio je i u ulozi tužitelja, svaki put protiv medija. I sve to u relativno kratkom razdoblju od 1999., kad je imenovan sucem splitskoga Županijskog suda, pa do danas. Sve do početka devedesetih, kad postaje sucem splitskoga Općinskog suda, u životopisu Slavka Lozine nije bilo ničega što bi dalo naslutiti da će se u dogledno vrijeme njegovim djelom i likom baviti ne samo posvemašnja hrvatska javnost nego i međunarodne institucije. Cijeli tekst